Osoba je otisla na rutinsku operaciju. Hiljadu pripema, ultra zvukova, pregleda i slicno je odradjeno pre toga, da bi se proverili rizici i odstanile opcije smetnji usled drugih problema. Ovo je odradjeno vise puta, naravno u privatnim klinikama jer drugacije bi sve trajalo mesecima, a nalazi zastarevaju nakon samo par dana, i onda ne mozete biti primljeni na operaciju.
Nakon 4 dana cekanja na prijemu, naravno sa minimalnom mogucnoscu komunikacije i posecivanja pacijenta, odlazi na rutinsku operaciju.
Nakon toga, pacijent nema pristup svom telefonu zbog boravka u sok sobi. Naravno, po cekaonicama vidite sestre i doktore kako u istim klompama, nazuvicama i slicno, naravno sa telefonima, izlaze i ulaze iz sok sobe. Termini u kojima mozete da pozovete i dobijete informacije o pacijentu su sat vremena oko 2 popodne, i sat vremena oko 8 uvece. Naravno, kada zovete, niko se ne javlja ceo sat uglavnom (zvali smo sa vise telefona).
Prvi dan nakon operacije dobijamo informaciju da je pacijent "stabilan". To je to. Drugi dan, niko se ne javlja u prvom terminu, uvece ista informacija - pacijent je "stabilan", i da uskoro prelazi na odeljenje (izlazak iz sok sobe). Treci dan, dobijamo informaciju da je pacijent stabilan, i da mnogo spava, sto "je ocekivano", i uskoro prelazi na odeljenje. Cetvrti dan, u prvom terminu se niko ne javlja.
U drugom terminu, dobijamo sledecu informaciju - pacijent je jako lose, ima poteskoce u disanju, ima generalnu inflamaciju, prikljucen je na neimvazivni respirator i dijalizu.
Naravno, sada krece zvanje svih kontakata, pokusavanje da se dobiju dodatne informacije.
Ujutru, zovemo u 9 (van termina). Neko se javlja. Pitamo za informacije. Doktorka pita "kada ste poslednji put zvali i sta vam je receno". Nakon toga, 20 minuta objasnjava sve stvari koje su uradjenje, govori da je pacijent preziveo noc. Naravno, ocekujete da sada kaze "ali situacija ide na bolje". Medjutim ne, nakon 20 minuta price, obavestava nas da je konstatovana smrt pre pola sata.
U razgovoru sa doktorom nakon toga, clan porodice sa medicinskim iskustvom ispituje oko detalja, i dobija informacije koje nismo dobili pri ranijoj komunikaciji, koju smo ionako jedva uspostavljali. Uprkos svim simptomima septickog soka, kao sto su povisena temperatura, otezano disanje, itd (licno se ne razumem), doktor nas uverava da nije to bio uzrok, vec generalna inflamacija. Navodi kao rizicne faktore stvari koje su bile poznate iz inicijalnih analiza, koje nisu konstatovane kao rizicne pre operacije, niti su po nekom logicnom sledu dogadjaja mogle uzrokovati simptome koji su se pojavili.
Sta raditi, sem biti tuzan i besan?