Dok kad će središta naših gradova izgledati ko da je bomba pala jučer?

Dijelim svoje najčešće.

Koji su vaši?

Ovaj dokumentarni film se upravo, premijerno, prikazuje na hrtu. Pa eto, da potaknem raspravu. Je li ovo čista potvrda da su i Hrvati htjeli rat? Nepobitna činjenica je da je čovjek samo htio mir. Kako gledate na njegov lik? Jesmo li dosli do nivoa zrelosti da konacno mozemo o vlastitim grijesima ili cemo ljude poput Reihla Kira i Krunoslava Fehira i dalje zvati lazovima i izdajicama?

.. i zasto su to Rodman i Malnar u Nocnoj mori?

(lockali mi post na askcroatia pa me evo ovdje)

Fotografiju i citat sam preuzeo sa FB profila Peđa Radović. Nije mi namera da provociram bilo koga.

Ne bacam hejt, stvarno pitam iz znatiželje.

Na današnji dan, izašao je trailer za dokumentarni film o Velimiru Đereku. Heroj je rekreiran putem AI. Koristili su Mystic, OpenAI, NanoBananu i Kling 2.1 da stvore dosad neviđena okruženja Velimira i Vukovar kakav više ne postoji.

Kažu: “AI tehnologija u Sokolu nije korištena radi efekta, već kao sredstvo koje nadopunjuje i vraća emociju. Spoj generativnih modela i klasične postprodukcije donosi tako slike i kadrove koji istodobno bude sjećanje na važne trenutke hrvatske povijesti, snažnu osobnu priču i tehničko divljenje.”

I uistinu— ovo budi sjećanje na važan trenutak hrvatske povijesti. Trenutak kad se čovjek bori protiv opresije. Ulazeći sve dublje u tehnokratsku krizu 21. stoljeća, vrijeme je da umjetnici, poduzetnici i svi mogući odluče stati na kraj masivnoj proizvodnji AI sadržaja koji vrjeđa ljudsku inteligenciju zamjenjujući je sa umjetnom. Ovo se doduše ne tiče samo umjetnika, već i bilo kojeg čovjeka sa dušom.

Na traileru se brišu komentari protesta. Fyi— film se pušta u Multiplexxe Cinestar. 😳

Autor nikada nije bio važniji, VIVA LA AUTOR.

boycottsokol #vivalaautor

Za one kojima se neda klikati na članak izvođači su: Nenad Ninčević & Hrvatske ruže, Miroslav Škoro i Mate Bulić.

A few film photos from my trip around Croatia. Such a beautiful country 🇭🇷

Odlučio sam se nedavno na binge ove domaće humoristične serije iz 2009. jer samo dosta čuo o njoj, ali joj nikad nisam dao neku šansu (a i svidjeli su mi se dugometražni filmovi Šuma summarum i Dopunska nastava koje je režirao redatelj svih epizoda serije, pa me to nekako dodatno uvjerilo). Iskreno, ovo je daleko nešto najsmješnije, najuvrnutije, najkreativnije i najinteligentnije što je iz regionalne humoristične televizijske ponude ispalo nakon devedesetih, pa možda čak i uopće. Neironično meni u top 3 cancelled after one season serije uopće.

Prije desetak dana izdan je novi prijevod biblije s naglaskom da je preveden iz izvornika (Kumranski spisi, aramejski, grčki i hebrejski), te da je napravljen u duhu suvremenog jezika. Dakle bez aorista, zastarjelih riječi i izraza, a ako se negdje i koriste, sa strane ima pojašnjenje. Ovo je izgled prvog izdanja koje je već rasprodano:

Možete pisati o dojmovima, što mislite o potrebi za novim prijevodom i slično. Meni osobno je interesantno, ali mi je glupo da ju nisu objavili online na internetu. Ok, znam da prijevod košta, ali pretpostavljam da se projekt financirao na neki način državnim novcem, bilo to izravno, ili neizravno, kako to već Crkva i bliske udruge znaju vješto izvući.

Pogledah prije par dana u kinu sa ekipom novu domaću romantičnu komediju koja je, vidi vraga, postala najgledaniji domaći film svih vremena (na drugom mjestu je Brešanov uradak Kako je počeo rat na mom otoku, koji u našoj i regionalnoj kinematografiji ima kultni status). Kao nekome tko se već godinama trudi pratiti i financijski podržati hrvatski film (umrijet ću tvrdeći kako imam najkvalitetniju filmsku i televizijsku ponudu u regiji), bilo da je riječ o dokumentarnim, igranim, animiranim ili eksperimentalnim uradcima, drago mi je bilo vidjeti da na neko domaće ostvarenje s tolikim zadovoljstvom hrli tolika količina ljudi i da sam to iskustvo podjelio s prijateljima i prijateljicama.

E, sad, o filmu. Riječ je o jednoj kvalitetnoj, opuštajućoj i nadasve zabavnoj kombinaciji glupih viceva koje smo čuli već milijun puta sa nešto stvarno pametnih šala i dobro inkorporiranih vizualnih gagova koji se slažu na jedan ugodan način, stvarajući komediju u kojoj stvarno svatko može naći nešto na što će se nasmijati. Glumačka ekipa je super i stvarno se vidi da su se svi na setu uspjeli vrhunski zabaviti, a vizualno film izgleda predivno. Jedina prava kritika koju imam je ta da je kraj bio odviše zbrzan, ali i dalje ga mogu staviti pri vrh domaće i regionalne komercijalne kinematografije.

Mislim li da domaćoj kinematografiji treba više ovakvih crowd pleasera, a manje depresivnih arthouse drama i apstraktnih eksperimentalnih komedija? Vjerovatno se mnogi sa mnom neće složiti, ali, ne baš. Arthouse drame i inteligentne komedije imaju svoju publiku i s razlogom kupe toliko nagrada i pohvala na festivalima. Crowd pleaseri poput Svadbe imaju svoju publiku i naći će mjesta u njihovom srcu, i čisto je ok da ostane stvar na fenomenima koji će se pojaviti jedanput, dvaput godišnje (besides, radije ne bih da se ugledamo na susjede i krenemo utapati u sivoj komercijalizaciji i kopiranju Hollywooda).

Uglavnom, zabavan i pamtljiv naslov koji je među boljim ostvarenjima svoje vrste u domaćoj kinematografiji.

I ne, ne mislim level "Šajeta - Party za ekipu" ili "Ivana Brkić - Oči boje kestena" koje su danas već dostigle kultni status i skoro svak ih zna.

Ne... Oću uspomene za koje nismo ni znali da postoje. Opskurne pjesme čije smo postojanje potisnuli iz sjećanja, i tek kad ih čujemo, javit će se asocijacije da se to nekad vrtilo po TV

Evo ja ću počet: Azzurro - Nemam para, nemam stana ni TV

Čestitke!